Pages Navigation Menu

Veleštika, ljupčac – zaboravljeni afrodizijak

Veleštika, ljupčac – zaboravljeni afrodizijak

Zasigurno se pitate što se točno krije pod ovim naslovom, no sljedeći odlomci pokušat će Vam približiti još jednu pomalo zaboravljenu i marginaliziranu biljnu vrstu. Riječ je o veleštiki (Levisticum officinale Koch), višegodišnjem zeljastom grmu porijeklom iz jugozapadne Azije.
Veleštika–biljka koja je u narodu poznatija pod nazivom ljupčac, taksonomski pripada porodici štitarki (Apiaceae) i svojim aromatičnim svojstvima privlači pažnju brojnih agronoma i prehrambenih tehnologa.

Prvi povijesni zapisi spominju eterično ulje te biljke već u 12. stoljeću, dok iz srednjeg vijeka datiraju zapisi o njezinim ljekovitim, ali i začinskim svojstvima. Prema nekim predajama njegovu široku rasprostranjenost u Europi možemo zahvaliti benediktincima koji su ga koristili još u srednjem vijeku. Neke narodne predaje kažu da je biljka dobila naziv ljupčac zbog svojih navodnih afrodizijačkih svojstava. Zanimljiva je činjenica da je veleštika, zbog svojih mnogobrojnih pozitivnih učinaka na organizam uvijek imala nezamjenjivo mjesto u pripravljanju različitih juha, variva, gulaša, salata, pa čak i koktela.
Osim primjene u kulinarstvu, moguće je pripremiti i čaj od sjemenki i listova za kojeg se vjeruje da ublažava migrenu, te probavne i predmenstrualne tegobe.

Morfološka i biološka svojstva

Veleštika je višegodišnja grmolika biljka koja osim izuzetno aromatičnih listova, također ima i aromatičan korijen, stabljiku i sjeme. Biljka može naraste i do 2 m u visinu, no u intenzivnoj proizvodnji njezina visina ne prelazi 1,5 m.

U proljeće iz korijena rastu cjevaste stabljike s krupnim tamnozelenim listovima. List je dvostruko ili trostruko perast s pilasto nazubljenim rubom. U prvoj godini biljka oblikuje lisnu rozetu, koju čine veliki listovi na dugim peteljkama. S pojavom prvih mrazova, lišće odumire.
U drugoj godini, rano u proljeće se pojavi zeljasta cvjetna stabljika cjevasta presjeka na čijem se vrhu oblikuju štitasti cvatovi sastavljeni od 6 do 15 žuto-zelenih cvjetova. Cvjetanje počinje u lipnju i traje do početka srpnja. Prema literaturi plodovi sazrijevaju dugo i nejednolično, te su skloni osipanju.
Korijen biljke ima račvast oblik i dopire do dubine od 40-ak cm. Prve tri godine biljka se uzgaja zbog aromatičnih listova, te se korijen vadi tek na kraju njezina životnog ciklusa. Tako izvađen korijen sušenjem ne gubi miris, pa se koristi u raznim jušnim koncentratima, te je zbog toga biljka poznata i pod nazivom „Maggi biljka“.
Sjemenka je plosnata, sitna i izuzetno lagana. Masa 1000 sjemenki iznosi između 3 i 4 grama. Sjeme je klijavo samo dvije godine, te je potrebno pripaziti na njegovu starost prilikom intenzivne proizvodnje.

Životni je vijek biljke šest do osam godina, ali njezino je iskorištavanje ekonomično samo prve četiri godine.

Slika 1. Crtež biljke veleštike (Levisticum officinale Koch)

Slikica_1

Miris biljke potječe od uzajamnog djelovanja i svojstava organskih spojeva što ih ono sadrži, alkohola, estera, fenola, aldehida, ketona, terpena itd.
Glavni sastojak eteričnog ulja je ftalamid (70 %), no osim ovog vrijednog sastojka sadrži još i terpineol, eugenol, karvakrol i seskviterpene. Najkvalitetnije ulje se dobiva destilacijom korijena, koji sadrži i kumarin, šećer, jabučnu i anđelika- kiselinu i tanine.

Proizvodnja u svijetu

Nažalost, ne postoje statistički podatci o proizvodnim površinama u Hrvatskoj koje su zasijane ili zasađene veleštikom. Budući da se smatra da je upravo ova biljka jedan od tajnih sastojaka Vegete, njezina proizvodnja ima svijetlu budućnost.

clip_image004

2. AGROEKOLOŠKI ČIMBENICI UZGOJA VELEŠTIKE

Temperatura

Temperatura može imati odlučujuću ulogu u rastu i razvoju biljaka, te u formiranju lisne mase. Različiti sekundarni sastojci biljke posljedica su slijeda biokemijskih sinteza i svaki zahtijeva optimalnu temperaturu kako se sadržaj aktivnih tvari ne bi smanjivao.
Minimalna temperatura za klijanje sjemena je 6 – 8 °C, dok se optimalna temperatura kreće oko 15 °C. Početni rast sjemena je izuzetno spor, te sjeme može klijati od 21 do čak 28 dana, zbog čega je važno odabrati najpovoljniji rok sjetve [5].
Za normalan rast i razvoj bujne lisne mase potrebne su dnevne temperature od 18 do 23 °C, te noćne temperature više od 12 °C. Kako bi došlo do pravilnog razvoja sjemena potrebno je sunčano i toplo vrijeme, dok hladno vrijeme može pridonijeti slaboj oplodnji i niskim prinosima.
Ljupčac nije osjetljiv na klimu, te ga je zbog toga moguće proizvoditi i na područjima u kontinentalnoj Hrvatskoj. Iako korijen može podnijeti niske temperature, list vene već pri pojavi prvih jesenskih mrazova.

Voda

Voda može bitno utjecati na udio biološki aktivnih tvari u ljekovitom bilju. Ako kiša pada prije berbe, smanjuje se sadržaj aktivnih tvari u mnogim vrstama ljekovitih biljaka jer se gube neke tvari topljive u vodi. Smanjenje sadržaja eteričnog ulja uzrokuje i nedostatak vode u tlu. Biljka veleštike preferira umjereno vlažni tip klime u kojem se količina oborina kreće od 500 do 1300 mm kiše godišnje. Najveća potreba za vlagom javlja se u vrijeme klijanja, te pred samu cvatnju, te je u tim periodima biljci potrebno osigurati dovoljne količine vlage.

Tlo

Biljka preferira rahlo, rastresito i propusno tlo s visokim sadržajem humusa. Poželjan tip tla bi bila crnica, černozem ili lesivirano smeđe tlo. Ukoliko se radi o pjeskovitim i hladnim tlima ostvaruju se znatno niži prinosi. Optimalnom pH vrijednosti smatra se neutralna pH vrijednost koja se kreće od  6,00 do 7,00. Zbog višegodišnjeg uzgoja veleštika se ne uklapa u plodored. Nakon 3 – 5 godina intenzivnog uzgoja i vađenja korijena biljke, bilo bi poželjno promijeniti površinu. Nije ju dobro sijati poslije vrsta iz iste porodice štitarki (npr. mrkve, peršina, anđelike i dr.), niti poslije kukuruza ( zbog rezidua atrazina), zbog sličnih štetnika i bolesti.

Gnojidba

Kako bi se postigli visoki prinosi potrebno je u tlo unijeti dovoljno hranjiva. Pri osnovnoj gnojidbi u jesen oranjem se u tlo unosi 60 – 70 kg dušika, 80 – 100 kg fosfora i čak 120 – 140 kg kalija po hektaru. Potrebno je dodati malu količinu dušika kako ne bi došlo do stvaranja pretjerane količine zelene mase, koja može produžiti dozrijevanje sjemena. Uz osnovnu gnojidbu potrebno je dodati i folijarnu prihranu s mikroelementima. Mikroelementi su potrebni biljkama u vrlo malim količinama, no oni su neophodni za njezin zdravi rast. Najvažniji mikroelementi za aromatično bilje su magnezij, željezo, bakar i molibden.

Tehnologija uzgoja

Ljupčac se može razmnožavati vegetativno – vriježama ili sjemenom. Razmnožavanje vriježama se u praksi ne primjenjuje zbog visokih troškova i nepraktičnodti, dok se sjeme sije u klijališta ili izravno u tlo. U otvoreno se klijalište sije u ožujku, na razmak 24 cm. Prve godine, prije pojave prvih mrazova, list se kosi. Druge se godine, u fazi mliječnovoštane zriobe ploda, kosi cijela biljka na visini 6 – 8 cm od tla. Ako se biljka uzgaja zbog korijena, važno je zakidanje cvjetnih stabljika, jer se u protivnom korijen iscrpljuje i smanjuje se njegova kvaliteta. Korijen je zreo u jesen treće ili četvrte godine, te se vadi posebno pripremljenim plugovima, koji prodiru i do 40 cm duboko u tlo. Korijen se pokupi, opere, razreži i osuši.

Česte su bolesti i štetnici, ali se zaštita provodi tek kad se pojave. Od štetnika su najčešći buhač i lisne uši,  a od bolesti pepelnica, rđa i pjegavost lista.

clip_image002

clip_image003

Slika 2. Prikaz najčešćih štetnika i bolesti na veleštiki

Napisala Ana – Marija Špicnagel mag.ing.agr.

LITERATURA: Šilješ I., Grozdanić Đ., Grgesina I. (1992). Poznavanje, uzgoj i prerada ljekovitog bilja. Školska knjiga, Zagreb, Pages 71-73, Wikipedia, the free encyclopedia. www.en.wikipedia.org/wiki/Lovage>. Pristupljeno 26. ožujka 2011.