Pages Navigation Menu

Posjet imanju Krameterhof g. Sepp Holzera

Posjet imanju Krameterhof g. Sepp Holzera

U lipnju 2011.g. posjetili smo imanje Krameterhof g. Sepp Holzera u Salzbuškoj pokrajini Lungau. 

U uvjetima hladne alpske klime na nadmorskim visinama od 1100 do 1500m, nepovoljnima za uzgoj većine poljoprivrednih kultura, Sepp Holzer uspijeva kreativnim idejama i sa puno iskustva uzgojiti razne kulture i razviti jedno od najljepših ekoloških gospodarstava u svijetu.
Izgradio je brojne terase za uzgoj povrća, voća i ljekovitog bilja, ribnjake, nastambe za svine, kokoši, divlja goveda, a bavi se i uzgojem gljiva, pčela i rijetkih alpskih biljaka. Drugim riječima svime što možete poželjeti.

Dok su mu se mnogi poljoprivrednici smijali i smatrali ga čudakom i buntovnikom, g. Sepp Holzer je svoje imanje je proširio na veličinu od 45 ha, a mnogi od skeptičnih poljoprivrednika su odustali od svoje proizvodnje zbog neisplativosi. Imao je i mnogo problema oko raznih dozvola za ovakvu nekonvencionalnu proizvodnju. U teškim vremenima uz njega je uvijek bila njegova supruga Veronika koja mu je bila velika podrška, a crpio je mnogo energije iz prekrasne prirode koja ga je okruživala. Nakon zamorne i dosadne borbe sa gradskim vlastima i brdom birokracije izborio se za svoj način proizvodnje dobrim argumentima i opstao.  “Tužno je da je potrebno postati buntovnik da bi vodio vlastito imanje u skladu s prirodom” primjećuje g.Holzer. Prema njegovom mišljenju sav taj birokratski aparat ubija u startu svako kreativno razmišljanje. Danas mu i njegovo dvoje djece pomaže i prenose dalje njegove ideje te su ponosni što su odrasli na ovako lijepom i posebnom imanju. 

Kada je kod njega održan seminar za studente Universität-a fűr Bodenkultur iz Beća g. Holzer se prvi puta susreo sa nazivom Permakultura. Studenti su mu nakon toga poslali knjige o permakulturi i shvatio je, da ona ima mnogo dodirnih točaka sa njegovim načinom gospodarenja imanjem. No s obzirom da se g. Holzer već kao mladi dečko počeo baviti uzgojem bilja, izgradnjom ribnjaka i sl. bio je po svom iskustvu u velikoj prednosti pred novim stručnjacima za permakulturu. Kroz dugi niz godina otkrio je mnoge praktične sisteme uzgoja koje je kroz dugogodišnji rad složio u funkcionalnu cjelinu. Primijetio je da su mnogi permakulturni dizajneri samo teoretičari, a zapravo u praksi nisu učinkoviti. Na kraju je ipak pristao da se njegov način uzgoja nazove permakultura.

Izvještaj s izleta:

Čim smo stigli na imanje, zamijetili smo razne vrste Rododendrona prekrasno i prirodno uklopljenih u krajolik.

ulaz2

rododendron1 rododendron2

rododendron3 rododendron4

Dočekao nas je sin g.Holzera, Josef Andreas Holzer koji će nas provesti kroz imanje i koliko je to moguće u jednom danu, približiti nam načine gospodarenja na imanju. U uvodu nam je ispričao kako se razvilo ovo imanje, koji su osnovni principi na kojima se temelji gospodarenje te koja je ideja vodilja.

Mnoge nepogodnosti poput hladne klime, malo sunčanih dana i velike nadmorske visine koje bi bile prepreka konvencionalnoj poljoprivredi, ovdje su spretno pretvorene u prednosti, što je omogućilo uzgoj mnogih biljnih vrsta. Prvo što je Andreas istaknuo je “mi ne kukamo, nego radimo”.

Prilagođenost ove vrste uzgoja podneblju na kojem se provodi, jedan je od razloga, zašto nije moguće dati “recept” za permakulturni uzgoj. Svaki prirodni teren ima svoje specifičnosti koje je potrebno dobro i temeljito upoznati. Tek nakon toga može se praktičnim razmišljanjem i kreativnim idejama uz mnogo truda i rada, iskoristiti specifičnosti terena kao prednosti, te stvoriti uvjete za što uspješniju proizvodnju. G. Sepp Holzer je to postigao stvaranjem malih sredina specifične mikroklime pomoću npr. vjetrobrana sačinjenih od raznog drveća i grmlja, izradom visokih gredica i brežuljaka, postavljanjem vodenih površina, kamenjara i sl. Zbog različitosti u temperaturama na raznim nadmorskim visinama povrće i voće zrije u razno doba godine te je moguće imati berbu u različitim razdobljima.

Krenuli smo u šetnju vijugavom stazicom koja prati izohipse terena i provedena je kroz cijelo imanje. Priključila nam se i mala ptičarka koja nas je cijelim putem pratila.

pas

Kod prvog jezerca, Andreas nam je počeo objašnjavati načine gospodarenja vodom na imanju. Voda se nastoji što duže zadržati na imanju te se ona koristi na mnoge načine. Voda privlači “život” na imanje i njome se ovdje brižno gospodari te se koristi na razuman način.

Po čitavom imanju raspoređeni su sustavi velikih ribnjaka, malih jezera, vodenih vrtova i vlažnih staništa koje nastanjuju brojne životinje poput ptica, kukaca ili vodozemaca. Vodene površine čine staništa za mnoge korisne životinje koje reguliraju brojnost “štetnika” poput žaba, zmija i ptica. Cijelo imanje je prožeto mrežom koju čini oko 60 vodenih površina. Od najviših jezera na 1500 m nadmorske visine, voda se slijeva prema nižim dijelovima imanja na 1100 m nadmorske visine i koristi u različite svrhe. Izvorska voda koristi za piće ili se ulijeva u vodene vrtove i jezera. Vodene površine su velikim dijelom povezane cijevima koje omogućuju regulaciju vodostaja.

izvor

cijev

cijev_odvod

Na prvom jezeru vidjeli smo nastambe za patke gdje se one mogu skloniti za hladnih dana.

kucica_patke

patke

voda

Kasnije smo saznali da su jezera postavljena bez folije, posebnom metodom miješanja tla pod vodom, pri čemu sitne čestice tla oblažu dno jezera i čine ga nepropusnim za vodu. Tlo bez folije omogućuje razvoj života na dnu jezera i vrlo je jeftina i fleksibilna metoda postavljanja jezera. U velikim ribnjacima proizvode se ribe, rakovi i školjke, a za uzgoj riba i rakova potreban je stalan protok vode.

ribnjak

ribnjak2

voda_cijev

Snaga vode koristi se, s obzirom na visinsku razliku, za proizvodnju energije. Na imanju se nalaze 2 male elektrane koje proizvode energiju za potrebe gotovo cijelog imanja. Također postoje i dva mlina sa vodenim kotačima.

Putem smo primijetili brojne lupine koje obogaćuju tlo dušikom i zelenom masom, a pri tome i vrlo lijepo izgledaju.

lupine

Za održavanje plodnosti tla na imanju vrlo je važna zelena gnojidba. Provodi se na način da se preko zime sva zelena masa ostavi na tlu, bez košnje ili zaoravanja. Zimi snježni pokrov stisne biljke prema tlu što omogućuje početak procesa razlaganja. Prednost ostavljanja usjeva na tlu preko zime je u tome, što biljke uspijevaju donijeti sjeme koje se iduće godine samo zasije, što je naravno vrlo korisno na ovako velikom imanju. Tlo se nikada ne ostavlja golo, niti se koriste metode spaljivanja i odnošenja zelene mase. Za zelenu gnojidbu koriste se mješovite kulture koje pružaju hranu i utočište raznim vrstama “pomagača u vrtu”. Sadi se npr. suncokret i konoplja kao hrana za ptice, facelija i aleksandrijska djetelina koje obogaćuju tlo dušikom te razne vrste poljskog cvijeća poput stolisnika ili različka koje daju pelud za pčele koje se također uzgajaju na imanju. Na nagnutim terenima koriste se mješavine sjemena biljaka sa jakim korijenjem poput lupine ili kokotca.

U nastavku šetnje, laganim uspinjanjem, otvaraju se i prekrasni pogledi na susjedne brežuljke.

poglde

pogled

pogled_2

Šumska vegetacija je mješovita. Pomiješane su razne vrste četinjača, listopadnog drveća i grmlja.

suma2

suma4

suma_3

Naišli smo na kestene u cvatu koji su kod nas već davno ocvali.

divlji_kesten

Pored grmova crvenog gloga došli smo do prvih obrađenih terasa.

crveni_glog

Terase su kružno povezane što ih čini pristupačnijima, a pri obradi je potreban samo jedan prohod mehanizacijom (traktor se ne mora vračati) što smanjuje mogućnost zbijanja tla. Na jednoj terasi uzgaja se autohtona sorta raži, a na drugoj hrana za svinje. Između terasa posađene su divlje trešnje i jarebike koje privlače ptice te štite od vjetra, erozije i klizanja tla. Divlje trešnje, kaže Andreas, odličnog su okusa i dobro se prodaju, a ptice ih rasprostranjuju po čitavom imanju. Imaju jak korijen te dobro drže tlo između terasa. Znanstvena istraživanja pokazala su da porastom nadmorske visine raste nutritivna vrijednost plodova.

raz

jarebika

musmula

poljska_macuhica

Na ovom smo dijelu još zapazili mnoge biljne vrste poput mušmule, poljske maćuhice ili drena.

Kasnije smo još vidjeli terase sa prekrasnom sibirskom raži srebrenopave boje, koja se dobro prilagodila podneblju i terase s krumpirom na čijim granicama su zasađene divlje trešnje, jarebike ili crni ribiz.

terase_krumpir

Pitali smo koristi li se mehanizacija na imanju te smo saznali da se koristi za prozračivanje tla, unošenja zelene mase ali je njena upotreba svedena na minimum pri čemu dubina oranja ovisi o terenu. Iskopavanje korita za postavljanje ribnjaka i pravljenje terasa obavlja se također mehanizacijom.

Traktor

Otišli smo na ručak te smo nakon toga nastavili naše razgledavanje imanja.

Andreas nam je pokazao sušaru za ljekovito bilje, vrlo jednostavno napravljenu. Sa gornje strane je staklena površina, u sredini su police s mrežom za prostiranje ljekovitog bilja, a na dnu je ventilator koji osigurava cirkulaciju zraka. Postavljanjem sušare na sunce nastaje “efekt staklenika” te se ljekovito bilje brzo osuši.

susara

susara2

Vidjeli smo i kamenjar sa raznim vrstama aromatičnog i ljekovitog bilja.

kamenjar1

kamenjar2

kamenjar3

Pogledali smo perad i krenuli prema nastambi za svinje.

Na imanju se uzgajaju razne izvorne pasmine svinja. Za uzgoj su se kao dobre pokazale npr. turopoljske crne svinje koje su dobri plivaći, a za posjetitelje su posebno interesantne zbog atraktivnog izgleda. Svinje su važni pomagači na imanju jer obavljaju za ljude teške fizičke poslove s lakoćom. U potrazi za hranom one prekopavaju zemljište što je posebno važno na teško pristupačnom i kamenitom terenu. Pri tome se hrana posipa po tlu (grašak, žitarice, kukuruz…) kako bi one imale što prekopavati. Svinje pomažu i npr. pri regulaciji količine kopriva među voćkama. Ako se zasadi dovoljno gomoljastog bilja, pravilnim načinom promjene boravišnog mjesta nije ih potrebno gotovo ni prihranjivati.

svinje

svinje_nastamba

svinje_bazen

Nastamba za svinje koju smo vidjeli, dovoljno je velika da se u nju mogu skloniti i divlja goveda kada su svinje premještene na neko drugo mjesto. Za svinje su napravljene otvorene štale od drveta pokrivenog folijom, blatom i zelenilom. Skloništa se grade i ispod površine tla, pri čemu se koriste izolacijska svojstva tla. Iskopa se rupa koja se pokrije drvom, folijom i slojem tla te se na “krov” zasade biljke.

Na imanju slobodno žive i mnoge druge životinje poput divljih goveda (bizona, jakova…), srna, divokoza, zećeva… Biraju se životinje izvornih pasmina koje su otporne na nepovoljne vanjske uvjete ovog podneblja. Životinje se drže u skupinama, familijama, na otvorenome, a zahtjevi raznih vrsta se uzimaju u obzir. G. Holzer smatra da je vrlo važno očuvanje raznolikosti životinjskih vrsta i izvornih pasmina jer ono predstavlja očuvanje kulturne baštine.

divlja_goveda

Vidjeli smo i podrum za skladištenje hrane napravljen od kamena (kako bi bio dugoročan) sa ugrađenim otvorima za ventilaciju. Na imanju se nalazi i podrum od drva bagrema, pokriven zemljanim krovom što je vrlo jednostavno i jeftino rješenje za skladištenje npr. voća.

podrum1

podrum2

Pred kraj šetnje došli smo do drvene kuće Andreasa Holzera koja je lijepo uklopljena u krajolik i izgleda kao iz bajke. Ispred kuće se nalazi izvor vode, a kuću okružuje prekrasan ribnjak sa malom drvenom šetnicom i muletom. Pitali smo, ima li problema sa komarcima. Saznali smo da ako je jezero dovoljno duboko te se u njemu razmnožavaju ribe, uopće nema problema s komarcima jer riblja mlađ pojede larve komaraca.

Stigavši gotovo do vrha imanja krenuli smo natrag prema polaznoj točki. Nakon nekoliko završnih rečenica naš izlet je nažalost završio.

kuca_kod_ulaza

Kako možete primijetiti vrlo je teško popisati sve dojmove, pošto smo dobili puno informacija. Sve u svemu bilo je prekrasno i vrlo inspirativno.

Mnogo je trikova kojima Sepp Holzer unaprjeđuje svoju proizvodnju.

Na južnoj strani imanja, uspješna je sadnja povrća i voća zbog dovoljno sunčanih sati, a na sjevernoj strani sade se rane sorte koje stignu sazreti do prvog mraza.

Zbog velikih kolebanja u temperaturi biraju se otporne, većinom izvorne sorte bilja. Važno je uzgajati raznovrsne kulture kako bi uvijek nešto uspjelo.

Na sušnim dijelovima imanja, zelena gnojidba pomaže očuvati vlagu u tlu i sprječava ispiranje hranjiva.

Kamen u hladnim predjelima vrlo je koristan za akumulaciju topline, a ispravno postavljena jezerca reflektiraju svjetlost i pojačavaju zagrijavanje.

Način sadnje na humke također pomaže pri zagrijavanju tla. Humci su izrađeni na način, da je prvo postavljena veća količina grana i zelene mase koja je pokrivena naopako okrenutim slojem trave i prekrivena tlom. Proces humifikacije u unutrašnjosti humka dovodi do zagrijavanja, što pogoduje biljkama u ovom hladnom području. Humci također smanjuju brzinu vjetra, a posebno su od vjetra zaštićene biljke posađene u utor između njih.

Svojstva tla se lako određuju pomoću biljnih vrsta koje uspijevaju na određenom terenu. Vrste poput poljske preslice koja traži kiselo tlo, upućuju da je tlo na kojem raste kiselo.

Shii –take, gljive koje trebaju puno topline g. Holzer je uspio uzgojiti na 1100-1500 m nadmorske visine. Micelije je inokulirao u deblo javora koje je trećinom ukopao u tlo gdje već 10 godina uspijevaju.

G.Sepp Holzer je preko 40 godina neumorno sakupljao iskustvo, vođen znatiželjom i ljubavlju prema prirodi, uzgoju bilja i životinjama. Kada bi mu nešto odlično uspjelo nije na tome stao. Nastavio je raditi pokuse npr. uvodi nove biljne vrste i promatra kako se ponašaju u danim uvjetima (naravno uz oprez da ne unese u okoliš neku kulturu koja bi dovela do poremetnje ekosistema). Prema njegovom mišljenju u prirodi za sve postoji razlog i za svaki problem postoji rješenje.
U uspjeh mnogih pokusa ni sam nije vjerovao. “U prirodi je puno više moguće nego što piše u knjigama.” zaključio je.
Uvidio je, da kada je god pokušao napraviti nešto protiv prirode, samo je nepotrebno zakomplicirao stvari, a uspjeh je izostao. Zbog toga je jednostavno počeo promatrati prirodu i svoja zapažanja koristiti u uzgoju. “Što bi se u prirodi moglo popraviti, kada ona sama po sebi savršeno funkcionira i razvijala se puno duže nego mi? Prirodu se ne može i ne treba popraviti” smatra g. Holzer.