Pages Navigation Menu

Kopriva (Urtica dioica L.)

Kopriva (Urtica dioica L.)

Biljna vrsta Urtica dioica L. pripada porodici Urticaceae koja ima više od 4o rodova i preko 5oo biljnih vrsta koje su rasprostranjene po Sjevernoj i Južnoj Americi, Europi, Aziji, pa čak i Africi. Kopriva je izvorno euroazijska biljka koja raste na vlažnim tlima uz potoke i uz rubove bjelogoričnih šuma, kao i na planinskim obroncima i šumskim čistinama, te možemo reći da je biljka migrirala s ljudima i da je široko rasprostranjena

Slika 1. Karta rasprostranjenosti korpive (Urtica dioica L.)

k1

ks

Slika 2. Botanička sistematika koprive

Premda sam sigurna kako se svatko od nas upoznao s koprivom na bolniji način, ipak evo nekoliko morfoloških karakteristika ove biljne vrste. Naime, koprivu karakteriziraju listovi koji su široki i srcoliko podijeljeni na bazi, te duboko nazubljeni sa zašiljenim vrhom. Razlikuju se ženski i muški cvjetovi, a stabljika je uspravna, obrasla čekinjastim dlakama i četverobridna u presjeku. Visina biljke može biti i preko 2 m,  a karakterizira je tamnozelena boja (ponekad i tamnoljubičasta). Kopriva ima gusto razgranatu mrežu podzemnih podanaka, dok se vlaknasto – nitasti korijen proteže niz podanke. Ukoliko se podanak razreže, tada će svaki dio stvoriti novu biljku. Vrh podanka završava pupom iz kojeg se razvija nadzemna stabljika.

ZapSnap_012

Slika 3. Morfološki izgled koprive

Kemijski gledano u koprivi se nalaze tvari koje imaju izuzetno korisna svojstva, te ih možemo razvrstati prema pripadajućim kemijskih skupinama. Najvažniji kemijske skupine su flavonoidi, tanini, fitosteroli, te silicijska i mravlja kiselina.

            Flavonoidi su spojevi čija je funkcija očuvanje kapilara te smanjenje smetnji rada srca i krvotoka.

            Tanini su polifenoli koji su karakteristični za porodicu kopriva (Urticaceae) i za porodicu usnjača (Lamiaceae) u koju spadaju mrtve koprive (Lamium sp.). Njihov djelotvorni učinak ponajviše je vidljiv na koži i sluznici, jer u njih ugrađuje svoja kolagenska vlakna koja smanjuju nabreklost kože i povećavaju njenu otpornost. Također djeluju na veliki broj virusa i bakterija, pa se koriste u liječenju probavnih smetnji.   

            Kumarini su spojevi koji su u biljci vezani za šećer i nemaju mirisa, te su upravo oni odgovorni za miris sijena koji nastaje nakon što se raspadnu glikozidi. Kumarini djeluju antiflogistički, te sprječavaju pojavu endema, no u nekih ljudi mogu izazvati dermatitis. Gore navedeni skopoletin pomaže u snižavanju krvnog tlaka i širenju krvnih žila.

  Fitosteroli su prirodni biljni steroli koji čine esencijalnu komponentu u građi membrana stanica biljaka. Fitosteroli imaju pozitivan učinak na smanjivanje koncentracije kolesterola, te pomažu u bolestima prostate.

           Silicijsku kiselinu kopriva uzima iz tla u znatnim količinama, te ju ugrađuje u staničnu stjenku ili u protoplazmu. Kiselina se u biljci najčešće nalazi u obliku soli – silikata. Silicijska kiselina je neophodna za izgradnju vezivnog tkiva, te kože, kose i noktiju.

           Mravlja kiselina je najjednostavnija karboksilna kiselina koja je ipak vrlo jaka i reducirajuća. Izlučuju je mravi, po čemu je dobila i ime, no nalazi se i u žalcima mrava i pčela, kao i u meduzama, nekim gusjenicama, te u žarnim dlakama koprive.  Upravo zahvaljujući mravljoj kiselini se kopriva uspješno brani od neprijatelja, jer joj služi kao kemijski obrambeni mehanizam.

 

UZGOJ KOPRIVE

            Zahvaljujući odličnoj prilagodbi na različite ekološke uvjete, kopriva je široko rasprostranjena ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelom svijetu. Optimalne temperature za rast koprive se kreću od 15 do 23 °C. Iako se smatra korovnom vrstom, kopriva preferira plodno tlo bogato organskom tvari (vrlo često se može pronaći uz hrpe stajnjaka). Optimalna pH rekacija tla bi se trebala kretati oko 6,oo – 7,oo. Lokacija mora biti sunčana ili djelomično zasjenjena, te mora imati dostatne količine vode.  Kao najveći štetnici u literaturi se spominju upravo lisne uši, buhači i kukuruzna zlatica.

Zasnivanje nasada može se bazirati na sjetvi sjemena ili sadnji podanaka (rizoma). S obzirom na slabiju klijavost sjemena, preporuča se uzgoj presadnica koprive. Postoji nekoliko rokova sjetve, ovisno o geografskom pložaju i klimatskim uvjetima, te se razlikuje sjetva u svibnju (uzgoj u negrijanom klijalištu) i sjetva u jesen (uzgoj u grijanom klijalištu). Sjeme posijano u svibnju će se rasađivati tijekom jeseni, dok će se sjeme sijano u jesen presađivati tek na proljeće.

            Kopriva se kosi ili bere dok su biljke sasvim mlade, odnosno kad dosegnu visinu od oko 30 cm. U uvjetim Hrvatske prvi otkos bi mogao biti već sredinom travnja. Najveći broj otkosa je u proljeće i početkom ljeta, kada vladaju idealni uvjeti za razvoj lisne mase (umjerene temperature, dosta vlage). U svakom slučaju potrebno je kositi biljke prije nego formiraju debelu stabljiku. Pravovremenom košnjom u toku jedne godine možemo imati 6 do 8 otkosa, dok u najboljim godinama je moguće obaviti čak 10 otkosa.

            Nakon berbe, slijedi sušenje koje se obavlja prirodnim putem ili u sušarama. Prirodno sušenje se obavlja tako što se pokošena masa ostavlja na suncu da dobro provene, a nakon toga se unosi u zaštićeni provjetreni prostor, gdje se dosušuje uz često preokretanje mase. Za dobivanje 1 kg suhe herbe potrebno je 5 – 6 kg svježe lisne mase.

UPOTREBA KOPRIVE

            Kopriva se vrlo uspješno može koristiti kao ekološko i organsko tekuće gnojivo. Gnojivo se priprema na način da se svježe biljke sitno nasjeckaju i namaču nekoliko dana do nekoliko tjedana u vodi. Posuda u kojoj je gnojivo priprema se prekrije, no ostavi na suncu, te se jednom dnevno tekućina promiješa. Ubrzo dolazi do vrenja, pri čemu se na površini stvara pjena i širi vrlo neugodan miris. Nakon 10 – 20 dana gnojivo se filtrira i spremno je za upotrebu. Ukoliko se primjenjuje u tlo, moguće ga je koristiti nerazrijeđenog ili u omjeru 1:3, dok se za folijarnu ishranu mora razrijediti u omjeru 1:10, kako ne bi došlo do paleži lista.

            Osim kao tekuće gnojivo, biljku je moguće koristiti kao insekticid, odnosno repelent. Koprivin pripravak (fermentirajući ekstrakt koprive odstajao 5-7 dana) je vrlo djelotvoran u borbi protiv određenih vrsti lisnih uši. Prema nekim istraživanjima, učinkovitost pripravka ovisi o načinu pripreme, kao i o vrsti lisnih uši na koje se pripravak primjenjuje.

            Osim u agronomiji, biljka je prepoznata i u domeni medicine, jer sadrži proteine lektine, polisaharide, sterole i hidroksi-masne kiseline. U prilog njezinoj ljekovitosti ide i činjenica da na tržištu postoje brojni pripravci na bazi koprive koji su registrirani kao biljni ljekovi.

            Jedan od najmodernijih načina uporabe korpive je vezan za tekstilnu i modnu industriju. Naime, u vremenu prije II. svjetskog rata ljudi su, zbog nestašice sirovina, skupljali koprivu kako bi iz nje dobili vlakna. Male poljske stabljike koprive su sadržavale samo 3 – 5 % vlakana, te taj pokušaj nije uspio. S dolaskom modernih metoda uzgoja, dobivene su biljke koprive čije su stabljike sezale u visinu od 16o do 22o cm, te su sadržavale čak 13 – 14 % vlakana. Prilikom žetve, takva kopriva se žanje, te suši, a nakon toga slijedi postupak kemijskog močenja i razaranja staničnih stijenki, kako bi se dobilo vlakno koje se kotonizira.

            Kulinarstvo je još jedna grana u kojoj je moguće pronaći koprivu, bilo da se radi o juhama, čaju ili prženim listovima. U svakom slučaju, zbog svih ljekovitih sastojaka koje kopriva sadrži, bilo bi poželjno koristiti je što više u svakodnevnoj prehrani.

k4

Slika 4. Čaj od koprive

Napisala Ana – Marija Špicnagel mag.ing.agr.