Pages Navigation Menu

Japanski javor

Japanski javor

Rijetka su stabla kojamogu kroz cijelu godinu pružiti toliki profinjeni vizualni užitak kao japanski javor. Njihovi listovi mijenjaju boju prijelaskom kroz najfinije nijanse, postepeno od ruba lista ili ruba krošnje kroz kasno ljeto i jesen. Promjene boje lista, ovisno o kultivaru, vrsti ili klimatskim uvjetima variraju iz godine u godinu i nikad nisu sasvim iste. Japanski javori su cijenjeni zbog mladih izdanaka grimizne ili prodorno svijetlozeleneboje u proljeće, sočnog zelenila ljeti, crvenih i zlatnih nijansi u jesen i zanimljivog i lijepogspleta grana zimi. Uvijek ostavljaju snažan dojam.

japanski_javor_4

U mirnom razdoblju Edo ere od 1603. do 1867. godine bio je vrhunac kultivacije javora u Japanu. Postoje zapisi sa detaljnim opisom 200-njak kultivara iz tog razdoblja. Uzgajani su kao vrtne biljke, bonsai, a bili su i organizirani izleti u prirodusa svrhom divljenja javorima u njihovom divljem okružju. Upitno je, da li se do danas uspjelo obnovititoliki broj kultivara i vratit im stari sjaj. Naime kroz svjetske ratove nestalo je mnogo vrijednih kultivara. U teškim vremenima su cijeli nasadi i parkovi nestajali kao drvo za ogrjev.

japanski_javor_1

Japanci su koristeći prirodnuraznolikost i genetsku varijabilnost stvorili mnoge kultivare i nadjenuli im poetična imena koja je često nemoguće prevesti.

Kultivar ‘Seiryu’ u prijevodu ‘Plavo-zeleni zmaj’ iz grupe Dissectum ima za ovu grupu tipične duboko-fino urezane listove i grmoliki uspravan rast ( što nije tipično za ovu grupu, većina je tužne forme ). Paleta boja lišća je, od snažno svijetlo zelene boje sa crvenkastim obrubom u proljeće, preko ujednačeno zelene boje, do u jesen raskošno snažno zlatne i nježno žute nijanse uz dodatak grimiznog crvenila. Boja kore je svježe zelena.

Seiryu_1

   Seiryu_2Seiryu_3

Kultivar ‘Sango kaku’ ili ‘Koraljni toranj’ ima crvene grane što je zimi, kad je bez lišća, vrlo upečatljivo. Gotovo nevjerojatna, snažna, koraljno crvena boja je time jača, što su izboji mlađi. Ovaj kultivar pripada Palmatum grupi. Lišće je u proljeće zeleno sa crvenkastim obrubom, a u ljeto i jesen počinje poprimati zlatnu boju.

Sango_kaku_1sango_kaku_3

IMG_9201

U današnje vrijeme postoji velika konfuzija oko nazivlja i autentičnosti kultivara. Razlozi su mnogi. Počnimo s time da su japanska imena u Americi i Europi bila često krivo izgovarana, a time i krivo pamćena te krivo zapisivana, pa bi se uvriježio krivi naziv. Nadalje iz komercijalnih razloga stručni naziv bi se jednostavno zamijenio nekim jednostavnijim i razumljivijim kupcu. U SAD je ‘Dissectum Nigrum’ preimenovan u ‘Ever Red’. Još jedan značajan problem kod imenovanja kultivara je, da se kod razmnožavanja sjemenom, kultivar ne može održati. Svaki kultivar japanskog javora nosi u sebi toliku genetsku varijabilnost da mu svaki potomak dobiven sjemenom može biti potpuno različit.Ta različitost može biti toliko velika da je uopće teško naći sličnost između roditeljske biljke i potomka. Dakle sjemenski potomci nekog kultivara ne bi smjeli nositi ime tog kultivara, jer ne odgovaraju u potpunosti opisu niti karakteristikama. To nikako ne umanjuje ljepotu potomstva jednog kultivara koja može dati cijelu šumu najrazličitijih primjeraka. Većina priloženih fotografija i jesu sjemenski potomci raznih kultivara. Uzgaja ih i proučava u svom rasadniku gospodin Milan iz MM Vrtova Zaprešić. Moguće se najaviti za posjet na broj mobitela 091 330 64 62.

Bogatstvo kultivara dolazi iz njihove velike genetske varijabilnosti. Postoji raspon od malih grmića, bonsai stabalaca do velikih grmova i visokih stabala, dlanolikih i rascijepljenih listova, sitnih i krupnih, nalik na čipku, trakastih, naboranih, varijegiranih, zlatnih, zelenih,grimiznih i gotovo bijelih te uspravne ili tužne forme. Kora može biti uobičajeno smeđa ili koraljno crvena ( A. palmatum ‘Sango kaku’ u prijevodu ‘Koraljni toranj’), svježe zelena poput graška ( A. palmatum ‘ Aoyagi’ u prijevodu ‘ Zeleni koralj’ ).

Općenito, pojam japanski javor se odnosi na vrste Acer japoincum i Acer palmatum, a nekad se među japanske javore svrstavaju i:

A. pseudosieboldianom

A. shirasawanum

Acer_shirasawanum

A. buergerianum

A. crataegifolium

A. mono

A. rufinerve

A. truncatum

Gore navedene vrste rastu prirodno na području Japana.

Od ostalih značajnijih vrsta javora koji ne spadaju u japanske spomenut ćemo:

      A. platanoides – norveški javor, veliki broj kultivara

      A. griseum – neobičan po kori koja se dekorativno ljušti

      A. negundo – porijeklom iz Sjeverne Amerike, perastih listova

      A. rubrum – kanadski javor

Nekoliko riječi o njezi japanskih javora:

Japanski javori najbolje uspijevaju pri blago kiseloj reakciji tla i dobro dreniranom tlu tj. onom koje ne zadržava vodu. Sade se često u kombinaciji s rododendronima radi sličnih zahtjeva.

Potrebe za vodom su im takve da traže ujednačeni režim zalijevanja.Ideano je navodnjavanje kap po kap ili redovito, uravnoteženo zalijevanje. Biljka može uspijevati i u slučaju da se ne navodnjava niti zalijeva, ali tada ljepota može biti znatno narušena sušom.

Prihrana nije nužna osim kod uzgoja u ukrasnim posudama.

Podnose niske temperature do – 18, a nekikultivari i niže.

Dobro podnose rez. Glavna rezidba se obavlja u razdoblju mirovanja tj. od otpadanja lista do kasne zime. Korektivna rezidba je moguća kroz cijelu godinu. Najlošiji trenutak za rezidbuje faza bubrenja pupova u rano proljeće kada krenu sokovi. Taj trenutak ćete lako prepoznati jer će se već kod prvog reza primijetiti kapanje sokova i možete odmah obustaviti daljnju rezidbu.

Dobro uspijevaju zasađeni u posude i vrlo dobro izgledaju s podrastom od mahovine.

Kod sadnje u tlo treba obratiti pažnju, da se prve godine nakon sadnje novog stabla područje oko samog debla ostavi bez podrasta tj. malčirano kompostom ili ukrasnom korom. Nikako nije uputno, tlo oko tek posađenog stabla obrasti travom i time mu smanjiti dotok vode i hranjiva.

Sunčani do polusjenoviti položaji najbolje odgovaraju japanskim javorima, a zaštita od jakog popodnevnog sunca je često nužna kulivarima sa svjetlom bojom listova, te varijegiranim (prošaranim) kultivarima.

Pri naglim porastima temperature, visokoj insolaciji ili u rano proljeće, kao posljedica hladnih vjetrova ili kasnih mrazova, može doći do fiziološkog paleža vršnog lišća.

Česta bolest javora je pepelnica koja često nije opasna, ali ljeti nagrđuje izgled stabla. Lako se suzbija fungicidima. Opasna bolest koju nije lako liječiti je traheomikoza kojazatvara provodne snopove i ubija najčešće cijelo stablo. Simptomi su kloroza, skraćeni internodiji, patuljasto lišće, zatim venuće lišća i odumiranje cijelih grana te naposlijetku postepeno odumiranje i propadanje cijele biljke. Tu bolest je teško dijagnosticirati jer slični simptomi mogu biti uzrokovani sušom, lošim tlom, oštećenjem korijena ili nalikovati fiziološkoj paleži ili antrakozi. Zaražene dijelove ili cijelu biljku potrebno je ukloniti i spaliti kako bi se spriječilo širenje bolesti. Pribor kojim je orezivano takvo stablo nužno je sterilizirati, a iz tla je potrebno ukloniti što veći dio korjenove bale te po mogućnosti, ne saditi novo stablo na to mjesto. Pokušaj spašavanja biljke može biti jedino povećana briga i njega u nadi da će se biljka sama izboriti s bolešću.

Antrakoza se može pojaviti u proljeće za vlažnih, hladnih dana. Prvo se pojavljuju crvene do smeđe pjege na mladim listovima. Te pjege se šire u veće nepravilne nekroze. Kasnije se gljivica spušta kroz peteljku u izboje gdje prezimi te širi zarazu na mlade listove u proljeće. Potrebno je ukloniti zaražene izboje i lišće, spaliti ih te preventivno tretirati odgovarajućim fungicidom. Opet treba naglasiti potrebnu higijenu pribora za orezivanje.

Od štetnika nema posebne opasnosti ako je stablo u dobroj kondiciji. Moguća je pojava lisnih uši, vinove pipe, tripsa, lisnih minera, grinja i drugih štetnika, ali rijetko uzrokuju veće probleme.