Pages Navigation Menu

Invazivne vrste

Invazivne vrste

Ubrzani rast trgovine, transporta i putovanja u dvadesetom stoljeću imao je za posljedicu širenje mnogih svojti izvan njihovih prirodnih staništa i snažan kontinuiran rast broja vrsta unesenih u nove regije. Unošenje invazivnih svojti, odnosno biološka invazija nije međutim pojava modernog vremena. Od otkrića i kolonizacije Novog svijeta problem stranih invazivnih vrsta ubrzano raste, da bi u dvadesetom stoljeću postao jedna od glavnih prijetnji današnjice u očuvanju biološke raznolikosti.

Slika 1. (naslovna) Vinobojka (Phytolacca americana L.) – invazivna vrsta porijeklom iz Sjeverne Amerike

Problemom invazivnih vrsta intenzivnije se počelo baviti zadnjih desetljeća. Kroz veliki europski međudržavni projekt DAISIE (Delivering Alien Invasive Species Inventories for Europe) na području Europe je zabilježeno više od 11 000 stranih svojti od kojih je izdvojeno „100 najgorih”, invazivnih, među kojima su mnoge prisutne i u Hrvatskoj. Većina tih vrsta unesene su iz Sjeverne Amerike ili Azije.
Novo pridošle vrste na područjima na koja su unesene prolaze proces naturalizacije (udomaćivanja). Neke od njih ne mogu dugo opstati na novom staništu, dok su neke, poput pajasena, vrlo prilagodljive. Ako svladaju zemljopisne, okolišne i reproduktivne prepreke, počinju se širiti na nova područja i postaju invazivne. Šire se, razmnožavaju i integriraju u prethodno „neinficirana” staništa, obično ona koja su pod utjecajem čovjeka izbačena iz prirodne ravnoteže, ali i ona koja postaju ugrožena sekundarno, klimatskim promjenama. Na novom staništu se brzo i agresivno šire te izravno utječu na biološku raznolikost, mijenjaju okoliš, narušavaju stabilnost ekosustava, štete poljoprivrednim, šumskim i vodenim biljnim sastojinama, ireverzibilno utječu na sastav prirodnih staništa te uzrokuju socioekonomske štete u poljoprivredi, šumarstvu, turizmu, stočarstvu, zdravstvu i dr. Strane invazivne vrste su na globalnoj razini druga najveća prijetnja bioraznolikosti, odmah nakon izravnog uništavanja prirodnih staništa.

10979487_843789582311290_1227170838_n

Slika 2. Česta ukrasna vrsta, ljetni jorgovan (Buddleja davidii Franch.), na europskom je popisu invazivnih vrsta.

Invazivne biljne vrste

Invazivne biljke su pojedine strane vrste biljaka koje pokazuju izuzetnu sposobnost brzoga samostalnog razmnožavanja, često veliku gustoću i pokrovnost, uspješno neovisno rasprostranjivanje na području na koje su unesene, te prikladne fiziološke prilagodbe na uvjete u novome okolišu.
Invazivne vrste mogu izazivati zdravstvene tegobe u ljudi i stvoriti potrebu medicinskih intervencija (npr. polen ambrozije – Ambrosia artemisiifolia – izaziva alergijske reakcije). Posredno na čovjeka negativno utječu pojedine metode uklanjanja ovih vrsta (npr. herbicidi), te estetsko narušavanje okoliša u kojemu boravi. Invazivne vrste mogu nanijeti goleme štete pojedinim granama gospodarstva. Pojavljuju se kao agresivni korovi na poljoprivrednim površinama i smanjuju prinose, ugrožavaju pašnjake i šume, prenose biljne bolesti, smanjuju protok vodotokova, pojavljuju se kao neželjeni obraštaj riječnih obala i nasipa, na i uz objekte gradnje (prometnice, zgrade, zidine) i sl. Posredno ili neposredno, uglavnom nanose milijunske štete.
U flori Hrvatske je za sada zabilježeno 64 invazivnih vrsta i podvrsta iz 27 porodica, osobito brojnih u porodicama glavočika (Asteraceae), trava (Poaceae) i pomoćnica (Solanaceae). Najbrojnije su vrste koje potječu iz Sjeverne i Južne Amerike, a potom različitih dijelova Azije, Afrike i drugih područja svijeta. U različitom obujmu, u priobalnom pojasu i otocima pojavljuje se 48 invazivnih vrsta i podvrsta. Trenutne spoznaje o ovim vrstama skupljene su u Flora Croatica bazi podataka.
Neke od najčešćih invazivnih biljnih vrsta su:
Pajasen (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle), srebrnolisna pomoćnica (Solanum elaeagnifolium Cav.), kanadska hudoljetnica (Conyza canadensis (L.) Cronquist), lisnati dvozub (Bidens frondosa L.), cigansko perje (Asclepias syriaca L.), ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.), amorfa (Amorpha fruticosa L.), bagrem (Robinia pseudoacacia L.), velika zlatnica (Solidago gigantea Aiton), eluzina (Eleusine indica (L.) Gaertn.), bijeli kužnjak (Datura stramonium L.). uljevita bučica (Echinocystis lobata (Michx.) Torr. et Gray), perzijska čestoslavica (Veronica persica Poir.). jednogodišnja krasolika (Erigeron annuus (L.) Pers.), gomoljasti suncokret (Helianthus tuberosus L.) te dvogodišnja pupoljka (Oenothera biennis L.).

10979199_843789585644623_854179339_n

Slika 3. Plodovi pajasena (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle)

Što osobno mogu učiniti?

1. Prijaviti novo nalazište (sve upute su dane u priručniku Biološka raznolikost Hrvatske – Priručnici za inventarizaciju i praćenje stanja, http://www.dzzp.hr/publikacije_knjige.htm)
2. Ukloniti invazivne biljke u okolišu u kojemu živim
3. Ne donositi nekontrolirano biljni materijal s inozemnih putovanja
4. Dodatno se informirati
5. Uključiti se u rad lokalnih nevladinih udruga ili drugih organizacija koje se bave ovim problemom.

Više informacija možete pronaći i na sljedećim stranicama:

 http://www.invazivnevrste.hr/

http://www.dzzp.hr/vrste/alohtone-i-invazivne-vrste/strane-invazivne-vrste-865.html

http://www.zastita-prirode.hr/Zasticena-priroda/Vrste-i-stanista/Vrste/Invazivne-strane-vrste

http://www.europe-aliens.org/

http://www.cbd.int/invasive/

 

Napisao: mag. ing. agr. Mihael Kušen