Baner

Vodeni zumbul (Eichhornia crassipes)

Nedjelja, 15 Svibanj 2011 12:48

Ova zanimljiva vodena biljka pripada skupini jednosupnica i porodici pontederija (pontederiaceae).
Uspijeva u stajaćim vodama ili sporim tekućicama, gdje slobodno pluta ili rjeđe raste pričvršćena u mulju.
Cvjetovi vodenog zumbula su svijetloplave do ljubičaste boje, a najgornja latica ima mrlju žuto-narančaste boje.
Za vrstu Eichhornia crassipes karakteristično je da na bazi lista ima napuhanu, spužvastu lisnu peteljku, poput malog balona, koji joj pomaže da pliva na vodi. Listovi su raspoređeni u obliku rozete, a narastu u visinu od 20-50 cm. Bubrežastog su oblika, kožasti i sjajno zeleni. Korijenje je dugačko i čupavo tamne, gotovo crne boje u kojem žive brojne vodene životinjice. Kod jednog istraživanja u Meksiku pronađeno je 96 vrsta životinjica u korijenovom sustavu vodenog zumbula.
Plodovi su tobolci promjera 1,5 cm.

Rasprostranjenost:

Vodeni zumbul potječe iz Brazila. Biljka je 1888g. uvezena u Južnu Ameriku kao ukrasna biljka, gdje je danas često možemo vidjeti na području Floride i Kalifornije. Udomaćila se u mnogim tropskim krajevima, zbog lakog uzgoja i vrlo atraktivnih cvjetova. Divlje raste u gotovo svim suptropskim krajevima. Vrsta je raznesena po cijelom svijetu te predstavlja jednog od najraširenijih korova vodenih staništa. Danas je možemo pronaći u Australiji, Indiji, Japanu i Africi. U Europi je omiljena ukrasna vrsta za vrtna jezerca. Bliski srodnik joj je azurno plavi vodeni zumbul (Eichhornia azurea), koji je u Europi također poznat kao ukrasna biljka za vrtna jezerca.

Razmnožavanje:

Vrlo se lako razmnožava dijeljenjem izbojaka i sjemenom. Jedna rozeta može u jednom mjesecu stvoriti i do 300 mladih izboja pa njezino razmnožavanje može postati i problem. Zbog gustog spleta biljaka na površini vode, u područjima gdje nema svojih prirodnih neprijatelja, može čak i onemogućiti plovidbu brodovima. Ljeti ove biljke stvaraju toblce sa puno sjemena, koje klije direktno u vodi. Na suhom sjeme i nakon 10 godina zadržava sposobnost klijanja.

Smještaj:

U vrtnom jezercu vodeni zumbul najbolje uspijeva na punom suncu, a potrebna mu je velika količina hranjivih tvari i pH vode od 6,0-7,8. U malim jezercima bez prihrane, često ostaje bez listova te ga je potrebno prihranjivati gnojivom za vodene biljke. Ako imate ribice ili neke druge životinjice ili ne volite dodavati umjetna gnojiva u jezerce, vodene zumbule možete jednom u 2 tjedna izvaditi u kantu i tamo prihraniti. Od travnja do listopada, vodeni zumbul može rasti na otvorenome pri temperaturama vode od 18-30° C. Idealna temperature za cvatnju je od 22-26 °C, a ne podnosi temperature ispod 10-15 °C. Zimi je vodene zumbule potrebno staviti na prezimljavanje u akvarij ili kantu, pri temperaturi od 15-20° C na osvijetljeno mjesto. Dubina vode bi trebala iznositi najmanje 10cm.

Korištenje:

Vodeni zumbul je u Europi omiljena ukrasna vodena biljka za veća vrtna jezerca ili akvarije. Može rasti i u posudi na terasi ili zimskom vrtu, na sunčanom mjestu. Na otvorenome ne stvara probleme kao u tropskoj klimi jer preko zime pri temperaturama ispod 0°C propada.

Može se koristiti za pročišćavanje vode Jer uspješno čisti vodu od štetnih tvari, npr. u Bangladešu, od arsena, kojega efikasno uklanja iz vode za piće. U mnogim pokusima se pokazalo, da ova biljka uspješno čisti iz vode arsen, cijanid i bakar. U vrtnim jezercima je korisna jer sprečava eutrofikaciju vode, koja nastaje kada se u vodi nakupi previše hranjivih tvari.

Preparati ove biljke se koriste u homeopatiji, a dijelovi koji rastu iznad vode se u nekim krajevima koriste za ishranu.

Zanimljivosti:

Brzo razmnožavanje ove biljke u tropskim krajevima, u kojima nema prirodnih neprijatelja, može prouzročiti mnoge probleme te se tamo smatra korovnom vrstom. U dva tjedna tepih vodenih zumbula može dva puta povećati svoju površinu. Ispod površine, ugibaju druge biljke zbog nedostatka svjetla, oduzimaju kisik iz vode, zakiseljavaju vodu i usporavaju njenu protočnost što dovodi do taloženja mulja. Posljedica ovih promjena je i ugibanje riba. Nastanjuje i rižina polja gdje ju je teško vaditi te čak sprečava promet brodova. U Nigeriji se koriste strojevi za razbijanje tepiha vodenih zumbula, a koriste se i herbicidi.

Neochetina eichhorniae i N. bruchi su prirodni neprijatelji vodenog zumbula, koji se hrane isključivo ovom biljnom vrstom. U nekim krajevima se vodeni zumbul koristi za ishranu svinja npr. u Madagaskaru kada vladaju uvjeti suše i nema dovoljno drugih biljaka za ishranu.

Vrste:

E. crassipes – raste u rozeti i ima tipična zadebljanja na bazi lista.

E. azurea – cvjetovi su azurno plave boje, ima razgranate stabljike, a dolazi u dvije varijante koje se razlikuju: jedna slobodno pluta, a druga raste pričvršćena u mulju.

E. diversifolia – brzorastuća grmolika biljka koja se može uzgajati u akvariju.

E. paniculata – brazilski vodeni zumbul nježnijeg izgleda i sitnijih cvjetova, a koristi se kao akvarijska biljka.


Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner