Pages Navigation Menu

Calycanthus – kalikant

Calycanthus – kalikant

Vrste roda Calycanthus su listopadni grmovi iz porodice Calycanthaceae.

Dvije su najčešće vrste koje se mogu pronaći uglavnom u kontinentalnoj Hrvatskoj, a međusobno se malo razlikuju.

Vrsta s cvjetovima veličine 5 cm, crvenkastosmeđe boje, kožastih latica i lapova – C. floridus te C. occidentalis koji ima nešto krupnije listove i cvjetovi su intenzivnije crvene boje.

Kod nas se ovi grmovi nazivaju kalikantus, kalikant ali i ananas, zbog toga što su svi dijelovi biljke aromatični, posebice cvjetovi vrste C. floridus, čiji miris podsjeća na ananas.

Kalikant prirodno formira “čupave“ grmove koji mogu narasti do 2 m visine i širine. Listovi su jajoliki ili ovalno ušiljeni, sjajni i tamnozeleni, na licu lisne plojke dlakavi. Cvjetovi imaju veliki broj latica i lapova, a pojavljuju se u toplijim godinama već sredinom travnja na prošlogodišnjim izbojima, a cvatnja traje do lipnja. Plodove, oraščiće, formira vrlo rijetko, a sjeme je otrovno.

kalik gran

Uzgoj i primjena

Kalikant dobro uspijeva na izravnom sunčevom osvjetljenju i u polusjeni. Na sjenovitim položajima naraste nešto veći i slabije cvate. Tolerantan je na široki raspon vrsta tala, no preferira srednje bogato, vlažno, humusno vrtno,  dobro ocjedito. Nema velike zahtjeve za vodom nakon što se dobro ukorijeni te dobro podnosi sušna razdoblja. Gnojidba je potrebna samo kod veoma lošeg  tla ili za brži početni rast, a korisno je i mlčiranje usitnjenom korom drveta.

Najčešće se sadi kao soliterni grm ili u manjim skupinama, a kako podnosi sjenu može se saditi i ispod većih stabala.

Može se uzgajati i u većim cvijetnim posudama na balkonu ili terasi. 

Njega 

Jače orezivanje grma je potrebno jedino ako ga se želi oblikovati, održati kompaktnost ili ograničiti njegov rast te se ono provodi netom nakon cvatnje. Ponekad pojedini grmovi obilno stvaraju korjenove izboje koje je onda potrebno ukloniti ako ne želimo pregusti grm.

Razmnožavanje 

Razmnožava se zrelim reznicama u proljeće te poluzrelim reznicama krajem ljeta. Lako ga je razmnožiti i povaljenicama u proljeće jer je grm prirodno veoma nisko razgranjen i često se grane svijaju do tla.  Razmnožavanje sjemenom otežano je zbog loše klijavosti sjemena.

Problemi u uzgoju

Ponekad mladi listovi mogu biti oštećeni kasnim proljetnim mrazevima, kod nešto osjetljivije vrste C. occidentalis može doći do odumiranja izboja izloženim ledenim vjetrovima i jakoj zimi. Nema zabilježene pojave bolesti ni štetnika na ovim vrstama!

kalik mraz

Ostale vrste i kultivari

Varijeteti vrste C. floridus su: C. floridus var. floridus i C. floridus var. glaucus koji se zbog neznatnih razlika zamjenjuju i prodaju pod bilo kojim od ovih naziva.

Od kultivara poznatiji je jedino C. floridus ‘Purpureus’ kod kojeg su listovi na naličju ljubičaste boje.

Zanimljivosti

Sušenu koru kalikanta su upotrebljavali indijanci kao začin i lijek (nalik na cimet). Listovi sadrže kamfor te pomažu zaštiti od štetnih kukaca te se koriste i za izradu sredstava za dezinfekciju. Eterična ulja kalikanta se koriste za izradu parfema, a u narodnoj medicini (indijanskoj) se kalikant koristi kod liječenja jetre i mjehura no treba naglasiti da su sve vrste kalikanta otrovne zbog sadržaja kamfora. Iz cvjetova vrste C. occodentalis se može proizvesti prirodna boja, a grane se mogu koristiti za izradu košara i drugih pletiva.

kalik kola+ż3

Kalikant se lako uzgaja, veoma je aromatičan i otporniji od većine popularnih grmova. Stoga je teško razumjeti zašto je tako rijetka pojava u novijim vrtovima i gotovo nepostojeć na javnim površinama. Ova zanimljiva američka vrsta još se jedino može pronaći u botaničkim i starijim privatnim vrtovima, a u rasadnicima vrlo rijetko.

Napisao: Mihael Kušen