Pages Navigation Menu

Azbest ubija, a ne boli

Azbest ubija, a ne boli

U Zagrebu ima oko 500 javnih objekata u koje je ugrađen azbest. Najžalosnije je to što su to uglavnom vrtići, škole i dječji domovi, objekti gdje uglavnom obitavaju djeca i mladež. Da bi stvar bila gora ne postoji propis u RH koji propisuje u kojem roku se azbest mora ukloniti.

U građevinama se azbest nalazi u raznim oblicima, a uklanja se isključivo pri rušenjima, obnovama ili ako dođe do izvanrednih situacija kao što su poplava ili potres, a to se u zadnje vrijeme često događa. Često si postavljam pitanje, koji je uzrok nezainteresiranosti građanstva za problematiku azbesta? Da li je problem u nedovoljnoj informiranosti, stavljanju problema pod tepih, benevolentnom ponašanju, kao da se to ne događa meni?

Odličan primjer akcije uklanjanja azbestnih ploča s krovova i njihove zamjene novim pokrovom događa se na otoku Krku “pod palicom” udruge Moj otok Krk. Nažalost to je jedini projekt u Hrvatskoj takvog tipa, koji se uspješno provodi. Zgrozim se svaki puta kada vidim da se skida pokrov od azbesta s nekog objekta i stavlja na neke pomoćne građevine. Umjesto da se azbestne ploče trajno uklone, ljudi ih i dalje koriste jer još uvijek nisu dotrajale.

Opasnost azbesta je u tome što njegova vlakna, koja su mikrometarske veličine, čovjek udiše te se ona akumuliraju u plućima. Sve vrste azbesta uzrokuju karcinom i ubrajaju se u kancerogene tvari 1 razreda.

Najviše se azbesta nalazi u krovnim pokrovima tzv. salonit pločama tvornice Salonit koja je proizvela 7.3 milijuna tona ploča u bivšoj državi. Nažalost većina radnika je oboljela od raznih karcinoma, a mnogi su od posljedica i umrli.

azbest5 Do nedavno je postojalo uvjerenje da azbest na krovu, ako nije prorezan tj. oštećen na bilo koji način, nije opasan međutim to nije točno. Mikrosnimke nažalost dokazuju da se mikročestice nalaze i na površini i oslobađaju u okolinu. Dovoljno je da čovjek udahne mikročestice azbesta i da se one akumuliraju u organizmu, točnije plućima i izazovu kancerogeno stanje, a simptomi ne postoje i zato možemo reći da AZBEST UBIJA, A NE BOLI. azbest2

Tko je kriv za takvo stanje? Možemo li uopće nekoga kriviti? Država je uredila propise kako postupati s azbestom. Istina mediji se malo bave ovakvim temama, jer one nisu toliko bombastične. Tu i tamo netko oboli ili umre, a tu se ništa ne može. Mediji, sredstvo informiranja, dolaze do najudaljenijih krajeva zemlje. Većina kuća u Hrvatskoj ima barem jedan televizor, ali kada ste čuli da je netko od urednika aktualizirao temu azbesta? Nešto malo se spominjala ova tema kada su se pobunili radnici Salonita, a iza toga muk.

azbest1

Razmotrimo stvar hipotetski: “Starici u nekom selu prokišnjava krov. Puklo je nekoliko ploča i potrebno ga je zamijeniti. Krov je naravno od azbesta, ali starica to ne zna… U pomoć stižu prvi susjedi i pomažu da se krov skine. Susjed kaže da je samo nekoliko ploča puklo, a da su ostale još upotrebljive i da se mogu iskoristiti. Prijedlog je pao na stari “kotac” koji je pokriven starim daskama, pa će ploče s krova biti trajnije rješenje. Svi su se primili posla i žele pomoći starici ali nisu svjesni da su pri skidanju ploča i montiranju ispravnih, udahnuli mikročestice azbesta.

Postavljam pitanje; Da li bi do ovoga došlo da su baka i susjedi pročitali u novinama ili čuli na televiziji u udarnom večernjem terminu nešto o azbestu? Da je lokalna samouprava organizirala tribinu o štetnosti azbesta i prošla po svojim selima? Da li bi bilo manje problema s karcinomima? Jedino što možemo u medijima čuti jest kako proizvođači pokrova daju određeni iznos za kvadrat skinutog azbestnog pokrova, ali morate kupiti pokrov od njih i oni vam za taj iznos, koji dobiju od Fonda za zaštitu okoliša, umanje cijenu pokrova. Vrlo humano, nema što! Idu tako daleko da vrbuju ljude koji imaju azbestni krov da ga promjene pričajući kako je azbest štetan i da ga treba maknuti ali ne kažu jednu bitnu stvar – da je azbest najopasniji kada se skida.

Postupci pri uklanjanju azbesta

U Hrvatskoj je na snazi Pravilnik o načinu i postupcima gospodarenja otpadom koji sadrži azbest (donesen na temelju čl. 104. st. 1. točka 4. Zakona o otpadu – Narodne novine br. 178/04, 111/06) – Osim spomenutoga na snazi je i Naputak o postupanju s otpadom koji sadrži azbest (na temelju članka 17. i članka 18. Zakona o sustavu državne uprave – Narodne novine, br. 75/93. i članka 3.b Zakona o otpadu – Narodne novine, br. 178/04., 111/06., i 60/08.), a od kraja 2007. i Zakon o obveznom zdravstvenom nadzoru radnika profesionalno izloženih azbestu. Toliko pravilnika i propisa a građevinari skidaju salonit ploče bez ikakvog plana. U Hrvatskoj od 2008. godine uspostavljen je sustav prikupljanja, prijevoza i odlaganja građevinskog otpada koji sadrži azbest i tako građani mogu pozvati ovlaštenog sakupljača koji će od njih besplatno preuzeti i propisno odložiti azbestni otpad. Popis ovlaštenih skupljača koji od građana i tvrtki preuzimaju građevinski otpad koji sadržava azbest nalazi se na stranicama ministarstva – www.mzopu.hr Ovlašteni sakupljači azbest preuzimaju bez ikakve naknade, a Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost plaća troškove sakupljanja, prijevoza i odlaganja azbesta.

Prije nego što se počne uklanjati azbest potrebno ga je namočiti ali ne pod visokim pritiskom, već orošavanjem i raspršivanjem pod niskim pritiskom. Azbestne ploče ne smiju se čupati, trgati, lomiti i s njima se mora postupati krajnje oprezno. Djelatnici koji obavljaju posao moraju biti propisno zaštićeni što se prvenstveno odnosi na maske koje se obavezno stavljaju preko usta i nosa da vlakna azbesta putem zraka ne uđu u pluća. Pri demontaži azbestnih ploča ne smiju se koristiti pile, svrdla, odnosno bilo koji alat kojim bi se raspršile mikročestice azbesta. Potrebno je isključivo koristiti ručna oruđa i mehanička pomagala za rad s azbestcementnim sisaljkama i HEPA filterom (HEPA = high efficiency particulate air).

azbest

Ploče se ne smiju vući preko rubova i preko drugih elemenata, već se spuštanje s krova mora izvoditi s dizalicama, a zatim ih je na tlu potrebno ponovno navlažiti i spakirati u PE foliju, te složiti na drvene palete. Obavezno se mora pregledati krovište, grede, oplata, da nije još negdje ostalo prašine koja se mora ukloniti usisavačem ili mokrom krpom koja se također mora spakirati s pločama azbesta. Voda se mora iscijediti kroz krpu i sve što je bilo u kontaktu s azbestom mora se deponirati na odlagalište otpada i tretirati ga kao i azbest, odnosno postupanje s opasnim otpadom. Predlaže se da se vrše mjerenja azbestnih vlakana, pogotovo na objektima od javnog značaja kao što su škole, vrtići, domovi i druge institucije. Mjerenja se mogu vršiti prije početka radova tzv. nulto mjerenje i nakon završetka radova pogotovo ako se radi o gusto naseljenim područjima, gdje se mogu dobiti relevantni podatci o tome koliko je vlakana azbesta u bližoj okolini. Salonit ploče, složene na drvene palete i propisno upakirane, odvoze se na mjesto odlaganja.

Smatram da je edukacija i informiranost građanstva na vrlo niskoj razini i da bi se civilno društvo trebalo aktivnije baviti ovom problematikom poput Udruge Moj otok Krk, jer kada shvatimo da imamo karcinom, a mogli smo ga spriječiti tada je već kasno. Azbest ubija, a ne boli!

Napisao: Danijel Tomljanović, struč. spec. ing. sec. –  zaštita okoliša